Stalno imam osjećaj da griješim kao mama. Je li to normalno?

SanjaP · 4. srpnja 2026.

Ne znam kako da ovo objasnim, ali svaki dan ležem u krevet s onim čvorom u želucu da sam nešto zabrljala. Danas sam podigla glas na sina (5 g.) jer nije htio obuti čizme, pa sam se poslije osjećala kao najgori čovjek na svijetu. Onda ga pustim previše pred ekranom da nadoknadim, pa se osjećam još gore. Imam li ja tu neku ravnotežu naći ili je ovo samo dio paketa?

4 odgovora

Tea_dvije_cure · 5. srpnja 2026.

Dio paketa, draga. Ja imam dvoje i to grizlo me godinama, dok mi jedna prijateljica nije rekla: roditelji koji se pitaju griješe li, su upravo oni koji se trude. Oni koji uopće ne razmišljaju o tome su drugi problem.

Petra_ST · 8. srpnja 2026.

Ono s vikanjem pa kompenzacijom ekranima mi je toliko poznato da sam se nasmijala i malo raznježila. Kod mene je pomoglo da se poslije ispričam bez velike drame - jednostavno "mama je bila živčana, žao mi je što sam vikala". Djeca to super prihvate i još nauče da se i odrasli mogu izviniti.

tata_marko · 10. srpnja 2026.

Praktičan savjet: kad primijetim da mi ide na živce, kažem naglas "treba mi minuta" i odem u kupaonicu udahnuti pet puta. Zvuči smiješno ali radi bolje od bilo čega drugog. I nemoj brojati loše trenutke, nego se sjeti da ste danas i čitali, i grlili se, i skupa kuhali.

ana_i_luka · 12. srpnja 2026.

Ja sam s tim osjećajem hodala mjesecima i na kraju priznala pedijatrici na sistematskom da sam stalno na rubu plača. Rekla mi je da to nije lijenost ni slabost i uputila me na razgovor s psihologom, i to mi je puno pomoglo. Ako ti taj čvor u želucu traje svaki dan i dulje vrijeme, nemoj se sramiti tražiti pomoć - nije to samo "roditeljski umor".

Prijavite se za odgovor.