SanjaP · 8. ožujka 2026.
Beba ima 10mj, godisnji/porodiljni istice i za mjesec dana krecem na posao. Vec sada placem kad pomislim da je moram ostaviti u jaslicama po cijeli dan. Znam da je to normalno i da svi to prezive, ali osjecam neopisivu krivnju kao da je izdajem. MM kaze da je to samo faza i da ce se privici, ali ja se bojim da necu moci funkcionirati na poslu od brige. Ima li neko savjet kako se pomiriti sa ovim osjecajem?
16 odgovora
mama_bebaca · 9. ožujka 2026.
ovo je toliko normalno, prosla sam isto s oba djeteta. prvi tjedan je najgori, i za tebe i za bebu, ali onda se oboje priviknete brze nego mislis. drzim fige!
valentina_z · 11. ožujka 2026.
probaj postupno privikavanje na jaslice - prvo pola sata, pa sat, pa vise, prije nego pocnes puno radno vrijeme. puno lakse i tebi i djetetu.
ivana_mama3 · 11. ožujka 2026.
krivnja je normalna ali nije nuzno realna. dijete koje ima kvalitetno vrijeme s tobom navecer i vikendom, i sigurnu, brizljivu jaslicku ekipu tijekom dana, nece patiti zbog toga. cak im socijalizacija u jaslicama bas dobro dodje.
SanjaP · 11. ožujka 2026.
hvala svima, postupno privikavanje mi je super ideja, pitat cu jaslice mogu li tako
mirna_mama · 13. ožujka 2026.
ja sam bila u tvojoj kozi prije 2 god i mogu reci da je taj osjecaj krivnje bio najjaci u mojoj glavi, beba je bas dobro prosla, cak mislim da je jaslice pomogle njenom razvoju govora i socijalnih vjestina brze nego da je bila samo sa mnom doma. ne znaci da tvoj izbor da ostanes doma dulje ne bi bio dobar, samo da znas da i ovo moze biti dobro za nju.
gabi_2djece · 14. ožujka 2026.
a mene nervira sto se ovakva krivnja skoro nikad ne spominje kod tateva. kad se tata vrati na posao nitko ga ne pita "jel se osjecas kao najgori tata". drustvo stavlja taj teret samo na mame.
ana_i_luka · 14. ožujka 2026.
tocno tako, i to je nesto o cemu bi trebalo vise pricati. majcinska krivnja je djelomicno drustveni konstrukt, ne samo prirodan osjecaj.
antonija_ri · 15. ožujka 2026.
slazem se da je nepravedno prema mamama, ali mislim i da mnogi tatevi osjecaju slicno samo to ne izgovaraju jer nije "muzevno" da pricaju o tome. moj muz je bio jednako slomljen kad se vratio na posao poslije svoje bebe, samo je to drugacije pokazivao.
Maja_1985 · 16. ožujka 2026.
moze biti i to tocno, mozda je vise o tome da se muskarci uce da ne izrazavaju osjecaje otvoreno, sto je isto problem samo drugi.
nina_zg · 17. ožujka 2026.
iskustvo: kod nas je prvi tjedan bio pun placa (i mog i njenog) ali do kraja drugog tjedna je ona trcala prema odgojiteljici s osmijehom. djeca su otpornija nego mislimo, samo mi roditelji trebamo vremena da se pomirimo s tim.
SanjaP · 18. ožujka 2026.
hvala vam svima, stvarno mi je lakse citati da niste same u tome prosle i da je preziveno. javit cu kako je bilo
josipa_os · 19. ožujka 2026.
za sto lakse jutro predlazem da imas neki mali rutual s bebom prije odlaska - poljubac, isti pozdrav svaki put - to djeci daje osjecaj sigurnosti i predvidljivosti.
Lucija82 · 19. ožujka 2026.
super savjet, mi imamo "pet prstica pa bye bye" rutinu i stvarno pomaze
SanjaP · 20. ožujka 2026.
update posle mjesec dana: prvi dan sam plakala u autu na putu na posao, ali beba se bas dobro uklopila, odgojiteljice kazu da je vesela i da jede dobro. jos me hvata krivnja navecer kad je umorna vidim, ali sve u svemu puno je bolje nego sam mislila. hvala vam svima od srca na podrsci ovih tjedana
tata_marko · 20. ožujka 2026.
jaooo tako mi je drago procitati ovo, bravo za tebe i bebu! vidis, prezivjele ste :)
Petra_ST · 21. ožujka 2026.
cestitam, i hvala tebi sto si podijelila cijeli put, bas je korisno za druge mame koje ce ovo isto prolaziti
