Kada trauma ne da spavati: noćne more nakon teškog poroda i nova nadanja u liječenju

Postoje porodi nakon kojih se roditelj vraća kući s bebom u naručju, ali i s nečim što nitko ne vidi. Slikama koje se vraćaju bez najave, tijelom koje se napne na zvuk monitora, i noćima u kojima se san pretvori u ponavljanje istog trenutka. Kod dijela žena i njihovih partnera nakon dramatičnog poroda, hitnog carskog reza, boravka djeteta u jedinici intenzivne skrbi ili gubitka trudnoće razvije se posttraumatski stresni poremećaj. Jedan od njegovih najupornijih simptoma su noćne more, a upravo se njima u posljednje vrijeme ozbiljno bavi znanost.

Novija istraživanja u području liječenja posttraumatskog stresa ispitala su lijek na bazi THC-a, sastojka konoplje koji se u nekim zemljama propisuje na recept. Kod više od trećine sudionika ponavljajuće noćne more povezane s traumom nakon desetak tjedana potpuno su nestale. Za simptom koji godinama odolijeva i psihoterapiji i uobičajenim lijekovima to je vrijedan nalaz, iako je važno odmah reći da se ne radi o rješenju dostupnom svima, a pogotovo ne o nečemu što se smije uzimati u trudnoći ili tijekom dojenja.

Zašto porod može ostaviti trag koji se vraća noću

Trauma nije određena samo onim što se dogodilo, nego i time kako je osoba to doživjela. Porod koji sa strane izgleda uredno, u iskustvu žene može biti trenutak potpune bespomoćnosti, straha za vlastiti život ili život djeteta i osjećaja da nitko ne sluša. Iznenadne komplikacije, hitne intervencije, jaka bol bez kontrole nad situacijom i osjećaj izoliranosti u ključnim minutama često se spominju kao okidači.

Posttraumatski stres nakon poroda nije isto što i postporođajna depresija, iako se simptomi mogu preklapati. Kod traume su tipični nametljivi prisjećaji, izbjegavanje svega što podsjeća na događaj, stalna napetost i preosjetljivost na podražaje te upravo problemi sa spavanjem. Mnoge majke opisuju da su fizički iscrpljene, ali se boje zaspati jer znaju što ih čeka.

Važno je znati i da traumu mogu doživjeti partneri koji su bili prisutni na porodu, kao i roditelji djece koja su provela tjedne u bolnici. Njihove muke često ostanu nespomenute jer se sva pažnja usmjerava na majku i bebu.

Zašto su noćne more tako tvrdokoran simptom

San nije pasivno stanje. Tijekom noći mozak obrađuje doživljaje i pomaže im pronaći mjesto u sjećanju. Kada je iskustvo bilo preintenzivno, taj se proces zaglavi i ista se scena vrti u krug. Umjesto da noć donese oporavak, ona postaje nastavak dana.

Posljedice su vrlo praktične. Neispavan roditelj teže regulira vlastite emocije, brže se iscrpi, teže podnosi plač djeteta i sklon je sebe doživljavati kao lošeg roditelja. Nedostatak sna dodatno pogoršava tjeskobu, a tjeskoba pogoršava san. Zato stručnjaci noćne more ne smatraju sporednim simptomom nego nečim što treba liječiti izravno.

Dosadašnji pristupi uključuju psihoterapiju usmjerenu na traumu, tehnike prerade sjećanja, terapiju u kojoj osoba u budnom stanju uvježbava novi završetak sna te, kod nekih pacijenata, lijekove. Rezultati su različiti, pa svaka nova mogućnost pobuđuje zanimanje.

Što nova istraživanja znače za roditelje

Rezultati s lijekom na bazi THC-a ohrabruju jer pokazuju da se noćne more mogu ciljano smanjiti, a kod dijela ljudi i posve prestati. No pretvaranje takvog nalaza u svakodnevnu praksu traje. Riječ je o lijeku koji se izdaje na recept i pod nadzorom liječnika, s mogućim nuspojavama, a ne o pripravcima koji se kupuju bez kontrole.

Za trudnice i dojilje ovdje nema dvojbe. Proizvodi s THC-om nisu prikladni jer djelatna tvar prelazi u posteljicu i u majčino mlijeko, a učinci na razvoj djeteta nisu bezopasni. Ako netko u obitelji razmišlja o bilo kakvoj terapiji, razgovor s liječnikom je prvi korak, a ne posljednji.

Glavna poruka za roditelje nije dakle u konkretnom lijeku, nego u tome da se traumom nakon poroda znanost ozbiljno bavi i da patnja koja se ponavlja noćima nije nešto što se mora trpjeti u tišini.

Što možete učiniti već sada

Ako prepoznajete sebe ili partnera u ovom opisu, evo koraka koji pomažu:

• Zapišite što vam se događa. Koliko često se budite, što sanjate, kako se osjećate ujutro. Takav zapis olakšava razgovor sa stručnjakom.
• Obratite se ginekologu, obiteljskom liječniku ili patronažnoj sestri. Oni vas mogu uputiti psihologu ili psihijatru koji radi s traumom.
• Ispričajte priču o porodu nekome tko sluša bez ocjenjivanja. Mnogim je ženama pomoglo i da s liječnikom prođu kroz medicinsku dokumentaciju i razumiju što se točno dogodilo.
• Uvedite mirniji ritual prije spavanja, bez ekrana i bez prepričavanja teških tema neposredno prije kreveta.
• Dogovorite s partnerom ili bliskom osobom barem jedan dulji blok sna dnevno, čak i ako je usred dana.
• Izbjegavajte alkohol kao pomoć za san jer kratkoročno umiruje, a dugoročno pogoršava noćna buđenja.

Ako simptomi traju dulje od mjesec dana, ako izbjegavate mjesta i razgovore povezane s porodom ili ako imate misli koje vas plaše, tražite pomoć bez odgode.

Trauma nije znak slabosti niti neuspjeha u roditeljstvu. Ona je trag onoga što ste preživjeli i, kao i svaki drugi trag, može zacijeliti uz pravu podršku. Vaš san jednako je važan kao i bebin.