Što su makronutrijenti i zašto su važni u dječjoj prehrani

Riječ "makrosi" u posljednje vrijeme čujemo posvuda: na društvenim mrežama, u razgovorima o vježbanju, u aplikacijama za praćenje prehrane. Iza tog pomalo tehničkog izraza krije se nešto potpuno svakodnevno i poznato svakom roditelju koji sprema doručak, ruksak s užinom ili večeru za cijelu obitelj. Makronutrijenti su, jednostavno rečeno, tri velike skupine hranjivih tvari koje tijelu daju energiju i gradivni materijal: bjelančevine, ugljikohidrati i masti.

Za razliku od odraslih koji broje gram po gram, kod djece nam brojevi zaista nisu najvažniji. Ali razumijevanje uloge svake od tih skupina može roditeljima uštedjeti puno nedoumica, posebno kada dijete odbija cijele grupe hrane, kada je stalno gladno ili kada nas brine hoće li dobiti "sve što mu treba".

Tri skupine koje čine svaki obrok

Bjelančevine su gradivni materijal tijela. Sudjeluju u izgradnji mišića, tkiva, enzima i hormona, a djeci su posebno važne jer njihovo tijelo raste. Nalazimo ih u mesu, ribi, jajima, mliječnim proizvodima, mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama. Kod male djece izvori bjelančevina koje su lako probavljive i mekane teksture često najbolje prolaze: jogurt, sitni sir, kuhano jaje, pileći batak, pire od leće.

Ugljikohidrati su glavno gorivo, i to naročito za mozak. Ovdje mnogi roditelji dobiju krivu sliku jer se ugljikohidrati u popularnim dijetama često prikazuju kao neprijatelj. Za dijete koje trči, uči, raste i cijeli dan istražuje svijet oni su temelj energije. Kruh od punog zrna, zobene pahuljice, riža, tjestenina, krumpir, voće i povrće sve su to ugljikohidrati. Razlika je u tome koliko su prerađeni: cjelovite žitarice, voće i povrće uz energiju donose i vlakna, vitamine i minerale, dok slatkiši i sokovi daju gotovo samo šećer i kratkotrajan skok energije.

Masti su možda najviše nepravedno optužena skupina. One su nužne za razvoj mozga i živčanog sustava, za upijanje vitamina A, D, E i K te za osjećaj sitosti. Zato dojenačka i predškolska prehrana nikako ne bi trebala biti "posna". Maslinovo ulje, avokado, orašasti plodovi u obliku namaza, masna riba, jaja i punomasni mliječni proizvodi u ranim godinama imaju svoje jasno mjesto. O tome koliko dugo dijete treba punomasne proizvode najbolje je porazgovarati s pedijatrom, jer preporuke ovise o dobi i rastu.

Zašto djeca nisu mali odrasli

Kod odraslih se često govori o smanjenju ugljikohidrata ili povećanju bjelančevina radi mršavljenja ili izgradnje mišića. Kod djece je cilj potpuno drugačiji: rast, razvoj i stabilna energija kroz dan. Djeca imaju manji želudac, a veće potrebe u odnosu na tjelesnu masu, pa im hrana mora biti gušća hranjivim tvarima, a ne "lakša".

Zato restriktivni pristupi koji funkcioniraju kod odraslih mogu djetetu naškoditi. Izbacivanje kruha i tjestenine može dijete ostaviti bez goriva, a izbjegavanje masti može utjecati na razvoj i osjećaj sitosti. Ako sumnjate na netoleranciju, alergiju ili ako dijete izbjegava cijele skupine hrane, to je razgovor za pedijatra ili nutricionista, a ne za samostalno rezanje jelovnika.

Vrijedi znati i to da apetit djeteta prirodno varira iz dana u dan. Dijete koje jedan dan jede kao odrasla osoba, a drugi dan gricne dva zalogaja, najčešće je potpuno uredno. Umjesto pojedinog obroka, korisnije je gledati cijeli tjedan.

Kako to izgleda u praksi, bez brojanja

Najlakši način da makronutrijente uravnotežite jest da ih gledate kroz tanjur, a ne kroz aplikaciju. Praktičan orijentir za obrok:

• jedan izvor bjelančevina (jaje, riba, meso, jogurt, mahunarke, tofu)
• jedan izvor složenih ugljikohidrata (kruh od punog zrna, riža, krumpir, tjestenina, kaša)
• nešto voća ili povrća, po mogućnosti u boji koju dijete voli
• malo zdrave masti (ulje u salati, avokado, sjemenke, orašasti namaz)

Nekoliko dodatnih savjeta koji olakšavaju svakodnevicu:

• Kod užine kombinirajte skupine. Samo voće brzo prođe, ali voće plus jogurt ili kriška kruha plus namaz drže sitost dulje.
• Ako dijete odbija meso, ne panicirajte. Jaja, mliječni proizvodi i mahunarke uz žitarice odlično pokrivaju potrebe za bjelančevinama.
• Kupujte i pripremajte tako da dijete vidi hranu u prirodnom obliku. Djeca lakše prihvaćaju ono što prepoznaju.
• Ne pretvarajte hranu u nagradu ili kaznu. Time se gubi upravo ono što želimo izgraditi, a to je zdrav odnos prema jelu.
• Vodite se principom da roditelj odlučuje što i kada se jede, a dijete koliko će pojesti.

Kada je vrijeme za savjet stručnjaka

Već postoje situacije u kojima pogađanje na temelju informacija s interneta nije dovoljno. Ako dijete slabo napreduje na težini ili visini, ako je izrazito probirljivo i mjesecima jede vrlo uzak izbor hrane, ako se javljaju probavne tegobe, kronična nedostatak energije ili sumnja na anemiju, obratite se pedijatru. Isto vrijedi i za trudnice i dojilje, jer se potrebe za bjelančevinama, željezom i pojedinim mastima u tom razdoblju mijenjaju.

Makronutrijenti nisu tema za koju treba kalkulator. To je samo jezik kojim opisujemo ono što ionako stavljamo na tanjur. Kad znate čemu služi koja skupina, jelovnik nastaje sam, mirnije i bez nepotrebne krivnje.